PADAJU LJUDI

Samo da se crvi ne razbole

od gorčine mrtve civilizacije

Padaju ljudi

Poput polegnutog žita

ostavljaju tragove

krvi i suza

A sunce i dalje uporno izlazi

život buja

ribe se mrijeste

Ptice mijenjaju duljinu leta

Košmar misli u košmaru života

Koliko hrane je potrebno pticama

za siguran let

Mladi ptići otvaraju kljunove

Nikad dovoljno crva

za gladne kljunove

Koliko je potrebno riječi

za siguran život

Djeca otvaraju oči

tražeći svjetliju budućnost

Meso civilizacije nagriza tahikardija nemoći

Dobit je motiv

a motiv postaje ikona

Žeđ je neugasiva

Glad neutaživa

Vlast nedovoljna

Prevlast

Prevlast

Talog a u talogu ni grumena zlata

Ljubica Ribić