
ko se dotaknem besed
občutim le
kako hitro zbežijo
v prestrašeno misel
da sem pravzaprav
sam na begu
da želim
vrniti izživeto
napolniti samoto
a je vsaka beseda
samo privid
izhlapelih sanj
vsak odložen verz
le vprašanje
če je zadnji
v zadnji prevari
Snažni versi
koji zaustave,
koji podsjećaju,
od kojih se uči,
koji zorno primiču čitatelju ključ za razmišljanje na putu zagonetki između kojih, kao konstante, i onoga što imenujemo životom stoji znak jednakosti.
Moje divljenje, čestitke i, nadasve, zahvalnost što do takvih uradaka ne treba potrošiti više od tri poteza, za razliku od nekadašnjih sati i sati boravka u knjižarama i bibliotekama.
Pozdrav,
mp
to so ta filozofska razmišljanja...
... brez katerih bi bilo vse skupaj preveč prazno....
lep dan še naprej
RA.j.
Fina ontološka premišljanja... ispunjavaju prazninu i lek su za usamljenost.
Sviđa mi se.
lp, Jagoda
Iztekanja, ki so z vsakim novim verzom tudi pritekanja.
Lp, Caki
Naši notranji prostori niso nič drugačni od zunanjih - oboji so večinoma neslišani. Hvala vsem, ki ste jim prisluhnili v vsaj teh nekaj verzih.
Lp! Milan Ž. - Jošt. Š.
Čestitke k odtekajoči pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Ana, hvala!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Milan Žniderič - Jošt Š. (urednik)
Uredniško pregledano.