Nije lako biti čovjek
i, skrhan bolom, tkati sudbinu,
živjeti bez ikakve vizije budućnosti
i spoznaje duhovnosti.
Blage riječi tvore tople slike,
mirisnije od tamjana iz crkve života
dok suština nedorečenih razgovora
teče kroz životna pitanja,
granajući se poput nepredvidivih sjenki.
Hladni ljudi su poput mračnih i jezivih jutara,
ali im svejedno moramo biti utočišta
i žonglirati brojnim iskušenjima
dok učimo o ljudskosti na samotnom putu.
Ljudske duše su poput jeka
koje se šire nad mističnim oceanom,
splavareći između mirisa kruha
i snježnih pahulja
da bi potom dokazale svoju oštroumnost.
Svaki dan je jedinstven i svekolik,
prijatan i tajanstven
poput neprimjetnog osmijeha,
a morske mijene su traktat o čovječanstvu:
ustrajati u svom stavu
je najviši ljudski čin.

Ivan Gaćina