Tamnosiva torba
Uz utabanu stazu,
ispod stare jabuke,
u sjenama nečijih sjećanja,
tamnosiva torba
zjapi puna nade.
Aura jesenjeg lišća
ispunjava mi nutrinu
dok se bijeli golub
sladi mrvicama tišine.
Sjedokosi vlasnik torbe
davno je preminuo,
nakon što se otrgnuo od čerge
i krenuo u potragu za pravdom,
koja čeka jadnike
tek u smiraj.
Kad slabašna svjetlost zore
preplavi zgarište mojih sjećanja,
začuje se kako starac kašlje
dok nestaje posljednji trag nepravde
na rosnoj travi.
preplavi zgarište mojih sjećanja,
začuje se kako starac kašlje
dok nestaje posljednji trag nepravde
na rosnoj travi.
Preteklost kljub vsemu rodi sedanjost ...Lp
Hvala dragi Stojane,
drago mi je da si opet ovdje.
Ivan
.jpg "Nada")
Včasih je življenje prekratko, da bi človek dosegel pravico. Žal.
Komentiranje je zaprto!