
U praskozorje
grupa nepoznatih Roma
luta
napuštenim gradilištem.
Spuštenih pogleda
poput žalosnih vrba,
oni tragaju za plodovima civilizacije,
preturajući, bez nepotrebnih pokreta,
po odbačenim predmetima
među ruševinama.
Sjajem blistavih očiju
molećivo me pitaju
podržavam li surovu borbu
za golo preživljavanje
dok sakupljaju zaboravljene sjenke
s hrpe starog gvožđa.
Zbog mojih suvislih riječi
koje, rumen u licu,
tražim u škrinji utjehe,
Romi me nagrađuju
djetinjim osmijesima
utkanim u vremensko platno
dok njihove sjenke nestaju
u kapima kiše.
Ooo, tudi jaz poznam te slike! Ljudje, ki z nasmehom bredejo po odpadnem materialu in najbrž na nek način prezirajo našo oholost (izčrpavanje Zemlje z nepotrebnim blagom) in imajo prav.
Nado, hvala na podršci i razmišljanju.
Ivan
Tanka a močna nit, ki se iz klopčiča sveta razvije v prepričljivo realistično pesem. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Milane, hvala na lijepom komentaru i podčrtanki!
Ivan
Komentiranje je zaprto!