Srce mi je škrinja
u kojoj su pohranjeni simboli mira
duboko urezani u njemu,
slika svjetlosti koja me štiti
od maskiranih ljudi.
Stazom okruženom kaktusima,
vrte se višeznačne sjenke
i stežu me okovi laži
koji mi napadaju dušu,
a ipak se izdižem
iznad ovosvjetskog sivila.
Da bih mogao da se duhovno razvijam,
duša mi proždire jezivu tamu,
stvarajući od nje poetske svjetove;
na razmeđu između spoznaja,
pitam se koja je razlika
između težine duše i istine
dok na kompasu pokušavam pronaći
nepoznatu stranu svijeta
skrivenu iza vječnog leda,
što je teško postići
jer su maske nepregledne i nejasne
poput mrena iz krivokutnog privida,
a riječi vođa oštre poput igle kompasa.

Ivan Gaćina