JEDNOM ĆU DOĆI
Ako se spontano dogodi melankolija
i dugo popodne zamiriše na uspomene
drvoredom tražit ću ušutjele riječi
Jednom stići ću između udaha i izdaha
između iznošenih cipela i zalaska sunca
Pred torzom ti usidrit ću sve tvoje snove
o brodovlju i s kasnom urom tražiti počinak
tamo gdje jedno okno prozorsko
s mladim mjesecom tone u iluziju
zaustavljenu dodirom pučine i neba
Stići ću iz sna zalutalog u sjećanje
zastalog u idili kišnih kapi i haikua
izniklog iz usnulih tragova zaborava
Jednom ću doći težak kao mlinski kamen
crn kao ugarak izgubljenih godina
Kao kasni putnik pod mrtvim zvijezdama
obući ću tvoj kaput još velik
kao prazna kuća još mirisan i gorak
kao kruh od sedam kora
U svim lukama tvoga života buditi plime
ako zadnji me ne zapljusne val
ako niz čelo mi ne zalutaju zvijezde
ako posljednji ne otkuca trenut ako rijeke
ne budu brze ako ponori ne budu preduboki
ako ne izgubim kist kojim se završava slika
i nejak mi ne bude glas
Mirko dobro jutro
Tvoja pesem res daje sanje,
Čudovita je.
Lep dan ti želim,Irena
Dobro jutro Irena!
Veseli me što ti pjesma takvim jezikom šapuće.
Želim ti kreativan i lijep dan,
Mirko
Mirko, ako dolaziš kao što pišeš, doči češ sigurno :) Divno.
Lp,
Dinzli
Življenje je kot plovba in spomini naše ladje sanj pogosto vodijo v plimo ... čestitke,
lp, Ana
Ana, veliko mi je zadovoljstvo.
Hvala. Pozdrav
Komentiranje je zaprto!
