JOŠ JEDNOM
Poljubi me jednom još.
Na mjestu gdje je sve počelo,
u uskom prolazu
okićenom bodljikavom žicom,
skrivenom od pogleda.
Hrđa izvlači priče iz zaborava,
oronuo beton guta korake,
a ispod grafita probija miris
spaljenoga svijeta.
Krhka se nada probija kroz oblake
da ćeš osvanuti na kraju prolaza.
Nasmiješen prilaziš nehajnim korakom.
Spuštaš usne na moje usne
poput pečata.
JOŠ JEDNOM... kao čežnja, kao čarolija prve mladosti. Bez obzira što je pjesma kratka i pamtljiva, ja je nekoliko puta čitam... da bih više puta osjetio nježnost i uspomene, te lijepo, poetski uređene stihove.
lpm
Hvala na čitanju i komentaru Mirko...Pjesma je nastala jučer na tom uskom prolazu između garaža, za koji nisam znala da postoji do jučer. Nebo, žica, zidovi..osjećaj je bio kao u nekom distopijskom filmu pa sam ga ''morala'' zabilježiti.
Lp, Anka
Komentiranje je zaprto!