Snene oči moje prošlosti
U snenim očima moje prošlosti,
spava svijet koji nisam do kraja napustila,
kao otvorena knjiga na polovici rečenice,
kao svjetlost što je zaboravila otići s prozora.
Tamo sam hodala bosa po vjerovanjima,
i sve je imalo smisla i kad ga nije imalo,
jer srce je bilo kompas bez sumnje,
a nada jedini jezik koji sam govorila.
U tim očima bila sam lakša od tišine,
dovoljno hrabra da vjerujem u beskraj,
i dovoljno čista da ne pitam
hoće li snovi izdržati stvarnost.
Sada ih ponekad osjetim u sebi,
kao daleki val koji se vraća obali,
kao nježan podsjetnik
da nisam izgubila sve što sam bila,
samo sam naučila nositi to drugačije.
kao daleki val koji se vraća obali,
kao nježan podsjetnik
da nisam izgubila sve što sam bila,
samo sam naučila nositi to drugačije"
Tako lijepo i smisleno zadnja strofa zaokružuje xy odrastanja.
lpm
Ostati to kar si zares ni enostavno.
Lep pozdrav, Marko.
Zelo mi je všeč, kako se preseje preteklost, da se vrašča v sedanjost. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!
