
Jabuka u vrtu pruža ti
Staru granu
Da penješ se visoko
Daleko
Od požutjelih trava
Od pjesama s kojima su
Umrle gitare
Negdje raste tvoje zimzeleno
Opskrbljuješ mu
Sretnu misao kad umuknu
Prigradska dvorišta
Jabuka u vrtu pruža ti ruku
Da tvoje nepreboljenō otputuje
Da zagrliš vjetar u lišću
Ne plaši se
On te pozna
Samo je ostario
... i još vjeruješ da je od svega najveće ono čega nema.
Divno Mirko.
Lp,
Dinzli
Hvala na pažnji i javljanju.
S toga, posebnog, prozora duše štošta se može vidjeti pa i izvagati snagu koja nas zapljuskuje...
Lijep pozdrav i ugodan dan,
mp
Mirko lepo pozdravljen
Dobro si to napisal,
Prava poezija.
Dober dan ti želim,Irena
Hvala, Irena, na pažnji i mišljenu. Obradovan sam.
Lp,
Mirko
Čestitke k pesmi - drevesa, če jih poslušamo, nam razkrivajo življenjske modrosti,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!