
Oprosti što sam izvor svih tvojih sećanja,
što ti oči kvasim dok ti dušu milujem,
pa te biserne suze, tvoja tiha obećanja,
u nebeske posude polako sakupljam.
Oprosti mi još, što biljkama o tebi pričam,
plavom mesecu i nekim treperavim zvezdama,
i onima što mi vino toče dok im se poveravam,
oprosti, što našu priču sada svako zna.
Misliš li da me oni zaista čuju?
Moje reči samo kroz šuplje stene odjekuju,
u hladnom kamenu što ne ume da razume,
tamo gde niko ne voli i ne ume.
Oni mi nikada suze obrisali nisu,
one još uvek na tvom rukavu spavaju.
Oni mi usne nikada ljubili nisu,
one još tvojom kožom zalutale šetaju.
I kada skinem ovaj šerifski kombinezon,
pa ostane samo moje meko, nago srce,
planuće sunce nad našim horizontom...
Reci im ti... samo mi istinu znamo.
Srdačno te pozdravljam.
Odlična si.
cenim tvoju upornost.
Zagrljaj
Hvala Vam na javljanju, gospodine Majstoreviću. Zaista mi znači Vaša podrška i to što pratite moj rad. Svako dobro Vam želim.
Pozz
Uvijek sam cijenio tvoje želje za uspjehom. To je moj jedini i mogući doprinos koji se može imenovati kao vjetar u leđa, kao sretno na poetskom polju, draga Ernestina !
lpm
Hvala ti od srca na ovim divnim riječima. Tvoja podrška mi zaista jeste onaj najvrijedniji vjetar u leđa koji mi daje snagu da nastavim stvarati. Takvi doprinosi su ponekad važniji od bilo čega drugog. Veliki pozdrav!
Odličen preobrat ... I kada skinem ovaj šerifski kombinezon ....
Lp, Caki
V nagovoru vsega izven sebe, je pravzaprav globok nagovor v iskanju (in prepoznavanju) sebe (in resničnosti). Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Hvala za čestitke in tako pronicljiv komentar. Prepoznavanje samega sebe skozi besedo je včasih težka, a nujna pot. Veseli me, da se vas je pesem dotaknila na tak način.
Lp
Komentiranje je zaprto!