Renesansa i barok se približavaju
da pokušaju dokučiti veličinu Cervantesa,
ali njegovo djelo nadilazi državne granice,
preplavljuje svijet u nesagledivu budućnost,
buja i gradi svjetski mir,
pozivajući nas da se radujemo životu.
Cervantes se istakao u bici protiv otomanske mornarice
i zapalio luč za svjetliju budućnost
u duhu svoje duše i gospodskog stila,
ukrašavajući hodnike ironije nedodirljivom satirom.
Na granici između istine i iluzije,
Cervantes mi predaje vitešku palicu
da njenom snagom razbudim svijet,
dok me neustrašivi don Quijote od Manche
uči kako da pobijedim vjetrenjače,
da s njihovim krilima ukrotim zakorovljenu poeziju
i da slobodno odletim u neizvjesnost
da se suočim s najvećim životnim izazovima.
U pukotinama bića,
nada galopira poput jahača apokalipse,
dok je Sancho Panza primiruje
gradeći skulpturu vječnosti –
glineni globus što pulsira u vanvremenu,
svijetleći iznutra poput bundeve za Noć vještica.
Tako on gleda na tijelo vremena –
alfu i omegu transformacije svijesti
što kroz labirint preporađa
svijet istinitiji od očaja.

Ivan Gaćina