
U blještavilu
oceanskog međusvijeta
vitražni vjetrovi sabiru krhotine postojanja
u hiperkocku paralelnih svjetova
gdje koncerti svjetionika
rasipaju nadanja slijepih putnika
i gdje izgubljeni brodovi
traže ostatke primamljivih supernova.
S krilatim konjima
poigravaju se mjesečeve sjene
obješene na mračnoj strani uštapa
gdje je Adam posadio stablo života
kada je dekadentni pjesnik,
uz pomoć raštimanog versovlja,
preokrenuo sudbinu ljudskog roda
i bacio je u rijeku Nepreglednicu.
Dok sam preskakao barijere
mimoilaznih upitnika i uskličnika,
Amorova strijela probode mi srce
(kroz mrežastu zavjesu fatamorgane),
zasjavši preko memljive pustoši
i, pomoću bajkovitih varijabli
pod ukotvljenim uspomenama,
gaseći tminu nad svijećama uma.
Medgalaktično potovanje, ki vodi k sebi ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala na lijepom komentaru i podčrtanki!
Ivan
Komentiranje je zaprto!