Na zavojima Eufrata i Tigrisa
tražim izgubljene metafore utopljene u harmoniju
da mogu preskakati raskrižja
protkana stazama znanja
i istraživati duhovnost klinastog pisma
koja se pretače kroz prohujale eone.
Babilon me zove nepoznatim jezikom
i u dušu mi ukiva tajne kodove
iz kojih se rađaju rijeke
dok mi tok misli pluta smirajem,
a zatim, pun raskoši, utječe u Šat al-Arab,
stvarajući nove svjetove od stihova i spokoja.
Čim svane, prošećem do Ištarinih dveri,
što me uzbuđuju svojom ljepotom
i daruju zlatne motive civilizacije,
a ja im, umjesto ulaznice, dajem plave tajne
koje sam posudio iz nebeskog spokoja
dok sam Kraljevsku igru iz Ura
igrao s Hamurabijem.
Mezopotamija postaje moja pluća,
Babilon moj duh, a Taurus moje oči
kako bih Bagdadu mogao predati
baklju ispisanu mudrostima narodnih mitova
iz kornukopijskog duha Babilonije
i kako bih mogao proricati sudbinu iz zvijezda
dok me ispunjava miris datulja s obala Basre,
a plodonosne rijeke teku kroz svako biće,
njišući u njemu kolijevku civilizacije.

Ivan Gaćina