
onda je rekla slatkim jezikom
da bog da crko
i smešila se slatko
odlazio sam na borzu ljut
godinama to nisam mogao shvatiti
tamo sam na pitanje
šta vi to znate
odgovarao uvek isto
da bi se promenila žarulja
potrebna su dva filozofa
jedan da je menja
a drugi da je ne menja
uskoro
nisu se više smejali
ali ja i danas mislim
da je to jedini mir koji postoji
da sam stigao bar do vozača šajtrge
ne
postao sam varnostnik
u budućnosti
profitnoj firmi za zapošljavanje invalida
ne znam kad se strižu ovce
valjda kad je vune
ali danas im se guli koža
pakujemo fenjere za neka luda kola
koja ni svi zajedno ne možemo kupiti
ali imamo pivo
i znamo nešto o njemu
koji baš takve voli
da ne dužim
od kariere
postao sam svima sve
a ona
grom je ubio
zašto mi je ono rekla
e baš to
neću da ti kažem
ludo
ali ja i danas mislim
da je to jedini mir koji postoji
da sam stigao bar do vozača šajtrge
ne
postao sam varnostnik
u budućnosti
profitnoj firmi za zapošljavanje invalida
hoj, Svit.
ta vic se mi zdi tako neumen in zabaven hkrati. ne gre za ničle in enice, temveč za ravnodušnost.
saj, kateri mir bi to mogel biti, razen tvojega.
lepo si izbral pasus.
lp
miko, OJ,
ravno danes razmišljam o fenomenu nenavezanosti.
Vezan na vozilo telesa prevažam svojo dušo,
ki se velikodušno podreja mojim
kapricam, čeprav je
svobodna...
Čestitke k še eni, ki se dotika robov,
lp, ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: miko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!