
Kad noć proguta zvuk ptica,
i nebo zadrhti od groma,
rat prolazi tiho,
ostavljajući krikove i dim.
U prašini stoje sjećanja,
dječiji crteži na zidovima bez krova,
gdje su nekad rasle trešnje,
sad raste samo tišina.
Ali jutro donosi mir,
spušta se poput rose na polja sna.
Tiho, nježno, bez pozornice,
gradi mostove između slomljenih srca.
Mir je korak koji zastane prije bijesa,
riječ koja liječi umjesto da rani,
jedna mala svijeća
koja može zapaliti tisuće.
Rat može slomiti gradove,
ali ne može ugasiti svjetlo u čovjeku.
I dok dim nestaje,
tinja nada,
svijet će opet učiti riječ: MIR.
Vjerojatno će svijet sve prije naučiti nego živjeti u miru. Lijepo i dobro prostrta želja i nada pred "brata" čovjeka.
lpm
Mirko hvala!
Nada je prvo sjeme mira, pa se i dalje nadajmo :)
Lp
mir je bil, ko sta sneguljčica in trnjulčica najebali. pardon.
lp, obema,
m.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Dinzli
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!