DOGODILO SE SVE
Pili smo kavu
grleći se pogledima
preko porculanske granice
zlatnim rubom optočene šalice.
Usne naše kad i oči
na toj crti su se srele,
u razmaku od dva metra,
al' u isto vrijeme.
Bez namjere i bez sutra
šutjeli smo, gledajuć' se
kao da se vječno znamo.
Bili samo.
Digosmo se tad od stola,
istodobno i bez bola,
rastadosmo i odosmo
svak na svoju stranu.
Ponekad bljesne nešto, ali se ne posloži u sliku mozaika...koji, eventualno, čak i poželimo. U mom dojmu stoji ova pjesma kao veoma uspjela i vrijedna.
lpm
Hvala Mirko, drago mi je što Vam se dopala. Lp Anka
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Anka Dorić
- 03. 03. 2026 ob 16:38
- Prebrano 142 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 9.99