
samo će bljeskovi munja
i potmula daleka grmljavina
nešto nagovještati
eoni će mrviti zemlju
neću konstatirati da je to
ista ona planeta
na kojoj pitah
otkuda sam
zašto sam
što sam
naše kosti (ossa nostra)
najglasnije i najtiše
brojat će sate dane milenije
bez pitanja kad zalazi i kad
izlazi sunce
putuje li se izvoru
ili se ušću vraća
neke će neznane večeri
(kao fijuk biča božjeg)
ignorirati svekolika pitanja:
hoće li
iz tvoje i moje čeljusti
opet proklijati tkivo
živčevlje
oko
oblik
nostalgija
ljubav
i misao:
kako
zašto
u ime čega
umire
ili se još rađa
svemir
(
Moćna pjesma . . . Čestitam Mirko,
lp Anka
Hvala, draga Anka. Zadovoljstvo mi je.
Srdačno,
Mirko
ne mogu se boriti protiv toga citatom, prije nego što je avram, ja jesam, niti hui nengovim, pokaži mi lice, koje si imao pre rođenja, ili, ne umire svemir, niti su to oluje, nego je vaš um nemiran ...
ali ne da mi vrag mira, pa sam ih naveo.
ako smo samo emanacija nečeg nevidljivog, nekog drugog svemira, ovaj če ipak ostati otprilike takav kakvog sam opisao u "sistemu".
beskonačno mi je privlačan mit, ...duh božji je vel nad vodami ...
pozdrav, Mirko,
pesem je dovolj razumljiva in zdi se mi, da je vprašanje, ki je konstatacija.
naj ostane tako, potem.
lep dan,
m.
Mirko dobro jutro
Ja, vesolje umira z nami
In ko duša odide tako je tudi
Njenega vesolja konec.
Sicer je pa tvoja cela pesem
Čudovita.
Želim ti lepi dan, Irena
Irena, hvala lijepa na javljanju i osvrtu.
Želim ti lijep dan,
Mirko
Čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Hvala na čestitki, Ana.
lpm
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!