Pišem
o intimi vrbe
i stojeće vode,
o bijelom prhutu
rode i o tome
koliko izdrži
članak jedne noge;
pišem o angle harpu*
u rukama vjetra,
što nikad ne solira
u taktu pauka klizača;
pišem o brižnosti nježne
mahovine što grije
kamen do kojeg
sunce ne stigne,
ali kad dođem
do odraza, što
širinom kolobara
mjeri viskoznost
obraza do samog ruba
ne(samo)prepoznavanja,
ostanem bez riječi.