
S vremena na vrijeme
nebo stapa nedefinirane boje
u plameni mozaik
gdje polifoni zvukovi
nekih (ne)poznatih glazbala
omamljuju dušu
uz mističnu zvonkost
božanstvenih violina.
U polju nezaboravaka
romopoet,
prožet bolom,
sastavlja slagalicu (ne)postojanja
iz zvukovlja praznine,
dok ga nježnokozmička milina
razgaljuje
kroz vječne strune.
Glazbala ljubavi
preskaču kolone
veleskladnih djela
kroz tragove vremena,
u zenitu praskozorja,
gdje se ljubav i harmonija
sjedinjuju u nenadmašno jedinstvo
na stazama iskušenja.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!