S vremena na vrijeme
nebo stapa nedefinirane boje
u plameni mozaik
gdje polifoni zvukovi
nekih (ne)poznatih glazbala
omamljuju dušu
uz mističnu zvonkost
božanstvenih violina.

U polju nezaboravaka
romopoet,
prožet bolom,
sastavlja slagalicu (ne)postojanja
iz zvukovlja praznine,
dok ga nježnokozmička milina
razgaljuje
kroz vječne strune.

Glazbala ljubavi
preskaču kolone
veleskladnih djela
kroz tragove vremena,
u zenitu praskozorja,
gdje se ljubav i harmonija
sjedinjuju u nenadmašno jedinstvo
na stazama iskušenja.

Ivan Gaćina