Glas vodiča
koji prolazi kroz labirint hodnika
budi me iz mamurluka.
U snu mi se učini
da duše putuju kroz onostrano,
pričajući povjetarcu jezive priče.
Odrazi neobjašnjivog
naviru kroz iluzije
prohujalih vremena.
Kao slijepi putnik
istražujem astralne snove,
zadirući duboko u tkivo života.
Materija kozmosa se razdvaja,
a atomi i molekule nestaju u tami.
Nije važno jesam li sjena
ili tek prolaznik kroz nepoznato.
Daleka jeka jalovih krikova
vraća se poput bumeranga
dok ledeni drhtaji u kičmi tunela
odvajaju svjetlo od tame
i dok gubim osjećaj za stvarnost.
Tih poput isključenog instrumenta,
možda ću saznati istinu o sebi
kad mi zalutale misli potisnu snove.

Ivan Gaćina