Pod mističnim
nebeskim svodom boje bakra
sunce kruni vjenčić od tratinčica
u zapletenoj crnoj kosi
ljupke mlade djevojke,
a vjetrovi skladaju pjesmu
o njenom životnom putovanju
dok hoda bosonoga
putem bez povratka.
Sunce polako zalazi,
a miris procvalih ruža
razgaljuje dušu
romske princeze
dok uživa u raskošnom nebu.
Želje joj se prelijevaju
preko dlanova, zvijezda i snova,
dok se varljiva sudbina
šunja neprimjetno.
Odavno je nevažno
što vrijeme može donijeti
jer kiše
odnose nostalgiju
za izgubljenim carstvom.
Zaboravljeni đerdani
dozrijevaju joj u duši,
a njeno ponosno srce
daruje ljubav
prašini na putu.

Ivan Gaćina