U grudvi tišine
bukti svjetlost života,
zdrobljena između
vijugavih skretanja,
gdje završava
(ne)odmotano klupko
pokraj crnog mačka
čije plamteće oči
reflektiraju monokl
preko poprečnog presjeka
zvjezdanog broda
na čijim krilima putujem
kroz orbis piktus šarenih laža,
oštrih i gorkih krhotina leda
i ušećerenih kušnja,
daleko iznad međugalaktičke
asfaltne džungle,
gdje je bezglavi kaktus
isisao raskoljenu dušu
polarnih mrazeva
i gdje su zupčanici vremena
izgrizli korodirane vrhove kopalja
kozmičkih olovnih vojnika
u lijesu punom igračaka.

Ivan Gaćina