
Šumski puteljak
vijuga između sanjivih ljubičica,
vodeći duboko u snove
zapletene u mrežu našeg sretnog djetinjstva,
tamo gdje smo na pješčanoj obali
otiske naših stopala prepuštali valovima
u labirintu zbrkanih mozaika.
Nedaleko od dveri haiku svijeta,
običavali smo se grudati ružičastim iluzijama,
tamo gdje si mi poklonila požutjelu bojanku
i posudila spomenar –
koji ti nikad nisam vratio –
jer je kvazivrijeme progutalo moje snove,
negdje iza obrnuto okrenutih zrcala.
Za naš osamnaesti rođendan
priredili smo veličanstvenu proslavu
na brzoplovećem oblaku,
a zatim presjekli niti našeg djetinjstva
kako bi plava zora mogla otputovati
do kolodvora gdje plutaju neispunjene želje,
i gdje ćemo se sladiti zvjezdanim prahom,
ispisujući naša imena srebrnim slovima –
jer su valovi odavno prekrili
otiske naših stopala u pijesku.
Čudovitooo, prav res:
Nedaleko od dveri haiku svijeta,
lp, Marija
Čestitke za te odtise!
Milan Ž. - Jošt Š.
Damjana i Marija, hvala na čitanju i praćenju mojih radova.
Milane, hvala na podčrtanki.
Ivan
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!