Vještinom i znanjem
hranim obitelj,
savijajući se
pod teretom
surovog života;
dok, preplavljen gorčinom,
gradim budućnost,
ljudske vrline
rastu pod trnjem.
Kapitalizam izjeda
pore trulog društva,
propadaju vlade
i laktaši se množe
dok prkosim sustavu
nad plodovima muka.
Nesebično dijelim
teška životna iskustva,
više nisam jeftin,
dišem punim plućima,
što god dotaknem,
zablista poput sunca.
Sreća nije u novcu;
on ne raste na drvetu,
ne daju nam ga tuđinci
niti nam se dijeli na pazaru –
sve što zaradimo
nestane u vihoru
našeg ukletog života.

Ivan Gaćina