
U praskozorje,
pod plavičastim nebom
na orošenoj dolini,
mlade Romkinje
predaju svoju ljepotu
uzburkanoj rijeci.
Raskoš
tajanstvenog šarenila
prelijeva se u slapove ljepote
dok nježnoroze niti,
utkane u plavetnilo,
tvore savršen spektar.
Vatrena kiša,
kroz sanjive oblake,
obasjava mlada lica
i nagovještava
novi početak,
otvarajući vrata suncu.
Iznad nagih grudi
i vragolastih očiju
razigranih djeva,
slavujev poj,
s tihim žuborima slapova,
uranja u osvit.
Razkošje zore, svita ... lepota jutranjega neba!
Ovo je već nešto! Mogu da komentariram. U tvom stilu lirska ljubavna pesma.
Vraćaš se na svoj blistavi početak.
Felix Orion.
Ivan,
prav pričaral si mi ognjevito lepoto in strast mladega dekleta, ki buri domišljijo.
Pesem, ki ti požene kri po žilah!
Lep pozdrav, Dejan
Nado, Srećko i Dejane, hvala na lijepim komentarima, podršci i praćenju mojih radova.
Ivan
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!