Zašto nam se ispričavaš,
nama, slikama od stakla i svjetlosti,
koje, poput tebe, ponekad kasne
a vrijeme nam zbog toga ništa ne oduzima?

I mi čekamo, poput duše uvečer,
netaknuti neumoljivim tokom vremena;
trenuci ne dolaze na zapovijed —
sazrijevaju u tišini, u strpljivom miru.

Svijet je autobusna stanica pod nebom,
gdje žurba često previdi mir;
tko trči prebrzo, izgubi pogled
i ostavi najljepši trenutak iza sebe.

Zato ostani — neka ti se ne žuri:
najljepši prizor dolazi kad vrijeme sazri.

Tomaž Jevšenak