
Utkivam Jupiter i Ursino,
drame Francisca Gavidije,
u tkivo salvadorske filozofske scene
da bi bile bliske srcu španjolskog jezika
i, svojom ljepotom,
obogatile svijet rastrgan patnjom.
Nacionalna sloboda je snaga
koja prodire u našu unutrašnjost, svijest i dušu
dublje od podnevnog sunca,
šireći krila i vodeći nas kroz bezvremenost u vječnost,
da bismo u sebi prepoznali životno poslanje
i domoljubljem branili ljubav.
Kad spoznamo što uistinu jesmo,
tada nam ni Jupiter nije ravan,
ni bog ni planet ni odjek sebeljublja;
i stavljamo se u službu tišine
i njezina veličanstvenog sklada,
slijedeći staze koje je davno istkao Francisco.
I postajemo sunčeva svjetlost koja nas hrani
zrakama nepredvidivosti
da bismo požnjeli plamen iz stihova
i pomakli horizont dahom slobode
da bi prve noćne zvijezde prosuo
po pepelu našeg postojanja.
Ivan,
zelo globoka pesem, vredna večkratnega branja. Moj poklon!
Lep pozdrav, Dejan
Hvala, ker sem se naučila nekaj novega - o piscu F. Gavidia!
Ko umeščamo druge, se z njimi tudi sami umeščamo. Pa vendar ima vsakdo svojo orbito. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Milane, hvala na lijepom komentaru i podčrtanki!
Ivan
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ivan Gaćina
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!