U duhovnom srcu Pakistana
prostiru se plodna polja, obasjavajući našu duhovnost
svojim zlatnim sjajem.
Molitve redovnika lebde nad mirisom voća
dok se snaga riječi proteže
kroz neprolaznost našeg bića
ispunjavajući praznine dahom svetosti
da suština preobrazi
pogreške vladara i kraljeva u svjetski mir
prije nego što razum nestane u vijugavim labirintima
i zamršenostima digitalnog doba.
Kušnje se uzdižu poput Babilonske kule
prevladavajući jezične razlike
i pokušavajući postaviti nove temelje društva
u duhu solidarnosti i tamjanskog melema
dok se riječi koje tvore tišinu obavijaju poput zmija
oko vrata Kali kako bi Indija,
nakon pretkazanja,
mogla poslati bijele golubove i svete krave
u prazni prostor pun odbjeglih pjesama
tamo gdje nitko prije nije bio.
Do koljena u blatu, vapimo i molimo se,
ali solidarnost čeka Godota i haiku stihove
kako bi mudrosne riječi mogle pasti
na nepregledna polja
i izliječiti suvremene ljudske duše,
tamo gdje instinkt vreba svjetliju budućnost
i gdje molitva prši paperje maslačka u nepovrat.

Ivan Gaćina