
Juče sam bio kod voljene Katarine na promociji
Kiša je padala kao iz kabla oblaka i reči
Svi se nešto prave da me ne prepoznaju
Navikao sam na ljubavne uzdahe zavidnih
Između pesnika i smrti nema neke razlike
Godine i sujeta nagrizaju licemerne kosti
Koje se bune pred urnom svoga svitanja
Istok traži samo ljubav i razmnožavanje
Dok Katarina traži psa koji je voleo brodove
U kraičku stola bele hrizanteme mirišu
Pogledom ostvarujem umetničku sliku
Da sam neko drugi bilo bi mi lakše
Ne bih ostavio pečat u svom radu
Nego popravljao stare kišobrane
I čitao Katarinine pesme na sav glas
Bele hrizanteme mirišu na Skadarliju i nas
Ne bih čitao još jednom, pa se nadnosio još jednom, ali od svega je jači onaj dio mene koji uživa u dobroj poeziji.
Pozdrav,
mp
Isto mislimo svi skupa. Hvala na čitanju.
Isto mislimo svi skupa. Hvala na čitanju.
Širina pesmi prav preseneti. Bela krizantema pa je v (slovenski) literaturi že najmanj od Cankarja "roža mogočna". Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Mnogo dobra pjesma.
Antologijska!
Bele Hrizanteme utapaju u svoju nevinost raznobojnost našeg svijeta.
Čestitke,
Ivan
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Srecko Aleksic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!