
MIRIS VREMENA
Tihoooo,napokon.
Melodija miluje dušu.
Šumi reka i gle sve izgleda bajkovito.
Poskakuju talasi u etru Betoven, Mocart, Bah...
Potpuna ravnoteža uz pomoć sunčevih zraka.
Pozvoni mašinerija i sve ode u nepovrat.
Buđenje!
Iskrivljena slika, svega onog što bi trebalo da bude,
normalno, lepo, tiho, skromno!
Muka u želucu, konstantna.
Idemo dalje, na leđima teško breme.
16.11.2025.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Dragana Andric
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!