TIHI, NEVIDLJIVI
ponekad dok glasno me grle
njihovi glasovi
čitam kako plaču
za izgubljenim vremenom
ponekad me probude
dok koračam zasićenim
gradskim krajolikom
i čujem kako im
na obali neznane rijeke
od blaženog mira i sreće
lica sjaje u nevidljivoj tvari
što ste vi pitam u dugoj noći
neobjašnjivo mimoilaženje sa njima
i poželim da dugo i beskrajno ronim
upokojen predjelima
ožujskih popodneva
punih sunca i kasnoga snijega
Mirko, odličen zaključek pesmi s 3. kitico.
... i poželim da dugo i beskrajno ronim
upokojen predjelimaožujskih popodneva
punih sunca i kasnoga snijega.Pozdrav u SA.
Zdi se kot oda nevidnim glasovom (iz knjig), ki delajo navidezno pusto življenje tako bogato ... čestitke,
lp, Ana
Hvala lijepa na komentaru i podcrtavanju.
Pozdrav,
mp
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 12. 11. 2025 ob 08:02
- Prebrano 280 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 139.37