
Moja ljubavi, puštam te da odeš
Jer znam da te ostavljam
Na pragu čuda
Ostavljam te na vetru
Gde tvoja sreća može da se umnožava
U hiljadu cvetova pod svetlošću novorođenog sunca
Budi pun krug
Za ovaj polumesec što iščezava
Budi sat koji kuca za peščanik bez ijednog zrna
Ti si kapija koja se otvara
U beskrajna prostranstva plavetnila
I samo u mom odsustvu tvoja mogućnost postaje sudbina
Neka tvoja budućnost ne poznaje moju senu
Ni lošu slutnju o nemoći zaborava
Jer ja sam taj koji bira mrak
I moja te tama oslobađa
In vendar sta mrak in svetloba povezana in prehajata drug v drugega ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!