u taj čas gledaš
kako prolaze

zadnji vlakovi
i u očima mi tražiš
riječi utjehe

zapljusnu te uspomene
na stare dane
i u zaleđenim potocima duše
neumorno razapinješ
protraćeno vrijeme
koje se kažeš
drukčije moglo trošiti

nikad vrijeme nije potrošeno
vrijeme koje je kažem
izdašno dijelilo sva raskršća
igrom i smijehom grlilo
smjerove i putovanja
poklanjajući sve meridijane

nama nezasitim

uvijek se može Fiona
drukčije trošiti život

prije nego mine vrijeme
i pred očima nam se
izgube godine i iscrpe
zajednička lutanja
prije nego se u nepovrat
razlije žubor smijeha
kroz ljetne noći
prije nego se skamene riječi
i zalede potoci srca

mirkopopovic