došla je bosa,s tragom tuđih usana na vratu,

nisam pitao čije-nisam ni morao.

sjedili smo na podu, pepeljara puna

riječi koje nismo rekli.

skinula me pogledom,

otvorila noge k'o da otvara prozor,

pustila me unutra bez pitanja,

bez laži, bez jastuka za snove.

kad je zaspala, gledao sam je dugo,

upalio cigaru na rubu njenog boka.

ostavio sam joj dim umjesto poljupca,

da zna da sam bio tu-i da me nema.

Taras Miller