
Možda ćeš jednom daleko od zagrljaja
Razumeti da su tvoje ruke
Bile moja zemlja
Iz koje je ljubav proklijala
Kao bescvetno seme mojih snova
Što je čekalo na toplu kišu
Koja dolazi s rečima
Nakon sušnih godina
I možda ćeš bez glasa u rukama drugih
Tražiti moj oblik kao izgubljeni ključ
Koji ništa ne otključava
A sve u tebi otvara
Ali dok te volim
Ovako
Kao dečak prvi
I kao vetar što u tebi pokreće mora
Budi srećna
I igraj
Uz ritam bubnjeva moje krvi
Jer sa mnom možeš sve i ništa se ne mora
Ljepota pjesničkog govora. Svaki put me kao čitatelja obogati tvoja pjesma.
777 puta BRAVO.
lpm
Hvalaaa od srca i veeeeliki pozdrav!!!
Čestitke k ljubezensko eksistencialni pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!