
Prodao sam veliki stan
da bih kupio veliki auto
i da bih napravio malu kuću
na selu
u kojoj živim sa svojom
malom penzijom,
malom ženom
(jer je mala njezina
penzija) kao i moja
i sa našim velikim psom
ostalo nam da se
radujemo sebi
jer je za život
dovoljna poezija
tu hranimo male
pametne pčele i cedimo
med
(male pčele
kriju veliku tajnu)
a sve je ništa spram naše
velike ljubavi
velike sreće koja raste
u našoj zelenoj bašti
zalivanoj sa bunara – đerma
u dvorištu koji još
stoji nepokriven
čudovita
a sve je ništa spram naše
velike ljubavi
velike sreće koja raste
u našoj zelenoj bašti
zalivanoj sa bunara
Seoska idila, zamućena... pa, voda.
U istom smo ataru, sudeći po poslednjim objavama ;)
lp, Jagoda
Malo je više fikcije ... otprilike kako ljudi zamišljaju da bi trebalo da bude u odnosu na ono kakav jeste život na selu :D
Mada živim na selu i imam još jednu stariju kuću na selu mogu reći da život na selu nije idiličan kakvim ga ljudi obično zamišljaju ... jeste u nekim segmentima ali život pravih stanovnika sela, kao što su bili moji roditelji, babe i dede, veoma je mučan i tegoban.
Međutim čak i takav, život na selu je podnošljiviji u odnosu na život u gradovima koji je danas postao nepodnošljiv.
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!