
Noć. Tišina.
Mit vlada iz milion zaseda.
Ležim i odmaram kao svetla strana Meseca.
Uskoro ću zaspati;
i zvezde, i senke, i trepavice.
Sve je drago, idilično,
osim što je duša opazila nešto i
skočila pod
krevet.
Trenuci kad se duhovno i tjelesno približavaju u blaženom miru /fenomenu koji nije čest/. Nekad nam se učini velikim ono što u određenim trenucima ne možemo shvatiti. Zato što smo samo ljudi. Zato što smo nesavršeni...
Veoma mi se dopada pjesma, Marina.
Lijepo te pozdravljam i želim ugodnu noć,
mp
Čestitke k pesmi tudi z moje stran,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!