Neću ti pisati

u jezicima ljubavi

i neću svoje pjesme

rasipati riječima po tvojoj smeđoj kosi

Neću te tražiti gradovima, vrtovima

i šumama

I u barovima i krčmama neću čitati

što o tebi pišu večernje novine i neću

lutati u svjetlosti, da te čujem

kako silaziš kao vila iza zvijezda.

I neću lagati, ako kažem, što volim

tvoje oči, jer to su riječi od jučer,

a reći ću, da ne vidim više.

Hoćeš li mi pokazati put, koji znaš?

Hoćeš li imati milosti sa mojim putovanjima

između tebe i moje vjere u izvjesnost?

Jer znaj, da neću graditi palaču za nekog

čije srce nikad nije bilo sigurno.

Zato nemoj kriviti jutranju maglu

ako zakriva sunce ljubavi sa

bolovima snova.

Ovo je mudrost života, ako znaš, kako

godine prolaze.

DragoM