pun mjesec nad malim
okruglim parkom

pamtim tišinu periferije
i nevinu večer

kraj maja 
ili početak juna
svejedno
dan je dug i kao pijan
sklapao oči
i za nama ostavio
uzdahe i priču
da još sam dijete
sa punih osamnaest

pun mjesec nad malim
okruglim parkom
nad kikotom
što zamirao je
u tišini periferije
koja nas je
nezainteresirano
promatrala

negdje daleko
onkraj naših oreola
bio je rat
i hladan
hladan svijet

mirkopopovic