
Senima majke Nadežde u bake Nerandže,
sirotištu, ujnama Desi i Leki
i pomajci Ljubici
Svih šest sam zvala mama.
U čudu sam pitala baku
udarajući je u grudi:
,,Reci ko me je rodio?”
Zjapi u meni bezdan
u koji se srce pretvorilo,
u koji se duša pretvorila i um sluđen.
Dečije oči širom otvorene
za mrvu brige i pažnje na sve spremne.
Mama se svima podrazumeva
da bi bili celi.
Mama je otišla,
sirotište zna se šta je,
baka je nešto drugo,
ujne su imale po svojih dvoje,
pomajka svoje jedno,
nisam bila ničija.
Iz prikrajka večito vrebala da ulovim
po koju nežnost koja bi sličila maminoj.
Uplašeno dete u sebi
katkad uhvatim za ruku
i pokušavam da mu budem mama.
Da, od strane nečega ili nekoga čovjek je osuđen na bol i prestrašnu patnju. Da bar ima odgovor na pitanje zašto mora tako biti...
"Iz prikrajka večito vrebala da ulovim
po koju nežnost koja bi sličila maminoj.
Uplašeno dete u sebi
katkad uhvatim za ruku
i pokušavam da mu budem mama"
Ovi stihovi čovjeka pokose...
Poštovanje,
mp
moja majka je izgubila mamu u drugom svetskom ratu, ali se izborila i rodila me. samo mogu biti zahvalan.
ali postoje gore stvari.
postoji primer gde čerka traži majku, da joj se osveti iako majka nije kriva. život je taj, koji piše takve priće. i jednom čemo sve znati. u životinjskim srcima u kojima nema više milosti ..., sirota najviše strada.
s spoštovanjem,
m.
neznosna teža odstiranj v tvojih verzih z vso surovostjo razgalja neznosno samoumevnost prevladujočega dojemanja lastne bivanjskosti slehernika
Bez majke curica je jadna. Zagrljaj šaljem i ja ovoj curici. Drži je za ruku cijelo vreme, bit će njoj tada mnogo bolje.
Pesem o odraščanju in želji po pripadanju, ki se nas je zelo dotaknila, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Gordana Ćulibrk
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!