
Prvo su počele da nestaju stvari.
Upaljač, ključevi, kutijica za duvan
i još poneka slična sitnica.
Ništa naročito.
Zatim su nestale poneke ptice,
komšijsko mače i mali narandžasti zec,
kao i porodica domaćih ježeva.
To je već uozbiljilo priču.
Kada su počeli da nestaju ljudi,
prijatelji, poznanici, pa i sasvim nepoznata lica,
činilo se da to, osim mene,
niko ne primećuje.
Nestanci uzrokuju nestanke.
Nestala su prijateljstva, ljubavi,
mržnje, veselja, očajanja, sitne i krupne pakosti
i dobra količina sećanja.
Ništa se od toga nije vratilo.
Posle su nestale i planine, reke, mora,
kontinenti i okeani.
Vasiona se umotala sama u sebe
sa ogromnom težnjom da i sama nestane.
A onda je došlo do prekida filma,
tako da nikada nećemo saznati
šta je nestalo
ili šta je ostalo
na kraju.
da, ni indijske serije, koje su beskrajne, ne pomažu.
lp
Odlična!
Nitko neče saznati, kakav je kraj onog filma.
Pesem o izginjanju spomina, pozabljanju in nezmožnosti priklicati vanj svet in ljudi ... čestitke,
lp, Ana
Dragi moji ljudi na ovom portalu, molim vas da podržite pravednu borbu studenata, građana i intelektualaca u Srbiji!
Poezija povezuje ljude, mi nemamo drugih prijatelja osim vas, pesnika i književnika.
Hvala vam unapred, znam da shvatate u kakvom smo položaju mi, pisci u Srbiji.
Lep pozdrav iz Novog Sada, grada koji se neće smiriti!
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!