Miriše četvorka koja Zadrom hara,
svaki joj je korak središte skandala,
kandžama kasabu antuntunsku stvara,
svetinja nam posta sidrište vandala.

Mali Franko Pavić gdje se sada skriva?
U vihorju zašto Žan Morović nesta?
Vrli Branko Dukić kakve snove sniva?
Božidar Kalmeta kome čuva mjesta?

Nasmijanih lica, ali duša hladnih,
ove su maskote predvodnici zala,
oličenja krivde, rituala mračnih,
produljene ruke palih ideala.

Rulet sa sudbinom šira im je struka,
kruha i igara gladnima će dati,
grdna su blamaža, sramota i bruka,
a krimen što raste još im ugled zlati.

Fukić se na brodu kao lord provodi,
pravi je veseljak sa stotinu lica,
ozbiljno se pitam tko mu ured vodi,
nadimak mu, kažu, glasi šmrkalica.

Korupcija, mito, sujeta ga hrani,
s pročelnicom Bušić čini eskapade,
za gradski ga novac časte restorani,
nestašni je junak istrule estrade.

Od jutra do sutra praznu slamu mlati,
novinara mrzi, na nemoćnog skoči,
vješto ga šamara dok se pijan klati
te udara s leđa i lažno svjedoči.

Korović je malko neobičnog uma,
dječake za javnost ko mome oblači,
sumnjivog morala, daleka mu šuma,
djecu oba spola on očima svlači.

Ko miljenik crkve glumi dobrog sina,
dok oltare liže, on s đavlom orgija,
majstor šporke igre i kreator psina,
član je družbe zmaja, al' otrovna zmija.

Čak i iza brave pravi je predator,
s bićem iz ponora ugovore sklapa,
učitelj u školi, al' pravi muljator,
za njega je kozmos on sam, Bog i papa.

Sranko kaže da je rehabilitiran,
on zlodjela čini za šačicu novca,
s dječacima opći, zbog čega je miran,
a zatim se pita da l' je crna ovca.

Ta je monstruoznost ništavnoga kova
što mučki pogađa djecu i obitelj.
Zar mu nije bolje da je Casanova
i zar zvjerstva takva čini izvjestitelj?

Koji zakon pušta da gadosti piše
i poruke vrele servira dječaku?
I zatim još mnogo hulnički dopiše.
Zar društvo i pravda ne sude luđaku?

Kaljmeta je vođa zločinačkog klana
iza čije pljačke stoji snažni kadar,
luksuznu mu vilu sakriva Poljana,
al' paklene moći neće ubit Zadar.

Batina je i bog arbanaškog sela,
novinare tuče jer istina boli,
tereti ga poskok za kaznena djela,
zaplašit nas neće klonuli idoli.

Kneževa palača, jedan od svjedoka,
zbog svirepe krađe prezire kabalu,
bolne snove sniva, ljaga je duboka,
ministar je bivši odan kriminalu.

Famozni četverac vladavinu drži,
u milosti nisu svetinje ni ljudi,
plitki im vidici kvarni su do srži,
srca su im hladna, nek im Gospod sudi.

Djela su im kao šojka rugalica,
svaki krivi potez građane zlu vodi,
jednom će već pasti maskirana lica
jer im se lukavstvo na ludilo svodi.

Dok harače vuci bez imalo straha,
pod plaštom zakona sva će zalstva skriti,
kroz hodnike moći gaze siromaha
i kosti mu lome da bi bili siti.

Na kraju tunela mine strahovlada,
sjaj će nove zore otkriti vrhunac,
tko visoko leti, u oholost pada
gdje iz sjenke vreba narod, ljuti sudac.

Ivan Gaćina