
Nekad, u davnim vremenima,
prošli smo tim putem nas dvoje
u nekoj izgubljenoj noći
dok klatio se mjesec
sporije od srca sto tuklo je po drumu
u cipelama izlizanih potpetica
Nosila si šal od kašmira i
mirisala na kutiju drvenih bojica
a ja sam usporavajući korak
u daljini vidio more djetinjstva
gledajući tvoje oči
U savršenoj jednostavnosti
rekla si
″Nije ovo teško vrijeme,
samo ružan dan u kome je važno
uspravno koračati″
☆ nije teško vrijeme, samo ružan dan ☆
A i ovaj če proči več sutra.
Pijesma optimizma.
Čeprav se zdi vse sivo, je na koncu pesmi izrek kot luč, ki opominja, da je pogled na svet odvisen od naše naravnanosti ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Sumiko
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!