Djeca bez zaklona
Ima li topline iza starih vrata,
u drhtavom kutku gdje se sjenke kriju,
i gdje ruke studne, ko iz grotla rata,
okradaju dane gdje se djeca smiju?
Osmijesi tonu gdje dom im je bio,
sretno je djetinjstvo nestalo bez traga,
a dječje su suze što mrak ih je skrio
svjedoci nijemi srušenoga praga.
Tko su oni ljudi što im kradu dane
i slamaju snove u ime zakona?
Zar zbog oholosti ne vide ni rane,
siročad bez doma, djecu bez zaklona?
Dok prepuna boli šapću zidovima,
u grobnici ljudstva, u vihorju jada,
bolje da su djeca među zmajevima,
nego da im nada kroz vapaje pada.
Propadaju centri, društva i simboli,
sustavi su truli, sudac oči skreće.
Gdje je čisto srce što bližnjega voli,
kad će djeca rasti u predvorju sreće?
Dok obitelj ruše i srce joj lome,
daleka misao o ljubavi gasne,
lažno obećanje kroz riječi hrome
uz otetu djecu u tišini splasne.
Zašto vas, mudraci, kriju hladne sjene
i koliko duša u suzama sniva?
Zašto im u trnju cvatu uspomene
i kome su djeca zbog odraslih kriva?
Ustani, svijete, i rasani oči,
zaustavi ruke što nanose boli,
dok nevinčad plačna o krivdi svjedoči,
privij ih na grudi da ih svatko voli.
Propadaju centri, društva i simboli,
sustavi su truli, sudac oči skreće.
Gdje je čisto srce što bližnjega voli,
kad će djeca rasti u predvorju sreće
Ni ove verse, nažalost, ne dopiru do onih koji su sebe počastili pravom da monstruozno lišavaju života sve oko sebe.
Beseda se mora dvigniti, da ne omahne upanje! Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Ivan,
odlična in močna pesem - bravo!
Lep pozdrav, Dejan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
- 27. 11. 2024 ob 22:56
- Prebrano 305 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 123.66