Ispod krune spomenika 

jedne jeseni ljubav šeta 

u svako doba među klupama 

umornim od ljeta. 

Pune su one jakih boja 

klupe iznad valova, 

beskrajnim prostorima njima 

mjera su pogledi i u jesen 

još žive srca otkucaji.

Preteško za obale stvarnosti 

u zrakama sunca, 

zasjenjuju ljepotu bez okvira 

i mjesta ljubav spava spokojno 

i budi sama se tako sretna. 

Pa barem da se pročita 

među svim danima 

zime i ljeta sa kapima 

kišnih oblaka melodija

i glas bijelih golubinjaka. 

Prije Božićnog snijega. 

Blanka Drnovšek