
Sumorne fasade
donekle, drugačije posvuda;
čovek koji čisti ulice izgovara meni nerazumljivu
čudnu reč „Giftari ...“
– pisao sam po sećanju.
Profesor traži prostore objekta, dijagrame toka
i slučajeve korišćenja
rasute, bujicom zapuštenih propulzija;
nizom uvrnutih apstakcija. Čovek uđe
sa ulice i razgovetno reče „kako li je čist,
ovaj dan ...“
U ribljem restoranu, on, profesor i ja
svak za sebe, hvatasmo muve, neko u vreloj supi,
neko u vazduhu; otpade jedan list.
U oktobru, samo se sunce jače zacrvenelo
zgranuto od stida.
Ovaj uradak doživjeh kao sjajno poetsko djelo.
777 puta bravo.
lpm
Bravo! Čestitke! 777 je lepa številka.
Kot bi narial nekakšno ograjico z ročaji, za katere se lahko oprimeš.
Kar tako naprej, Mirko.
Že z mračno fasado se pričnejo nizati podobe slik mestnega jedra in nato poti posameznikov, da se razkrije utrujenost in odtujenost, ki ga prinaša življenje v mestnem jedru. Ta hladna praznina in samota je na koncu poudarjena še z dvojnim kontrastom v soncu stisnjenem od sramu. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!