pođi sa mnom na moj vrt
samo jedan je

djedova jabuka
već davno se osušila
a mama je uštavila zmijsku kožu
još prije moga rođenja
staze između gredica nisu utabane
pa jagode cijede sok
svijetlo crven
kao krv mladih srna

negdje u crnoj blatnoj zemlji gospodari
krt u misnom mantilu

i krošnje drveća
ne ograničavaju neba

oblaci plove
kao ogromni prekooceanci
iznad zimzelenog raslinja

pođi sa mnom na moj vrt
tu sam bacio sjeme već u djetinjstvu
sagni se k mirisnom crnom blatnom tlu
hrabro pij varljivu

krv riječi
između travnatog busenja

Jure Drljepan (JUR)