kaže se

život izvire iz srca

u kasnim godinama

još pipam u mraku sobe

za svjetlošču

iz svojih njedara

beskonačnost obuhvaća

zvijezde su dale svoj sjaj

ali tko ti je dao duha

čovjek

i što je apsolutna priroda

nisi li taj crven cvijet

ti kojeg tražim

čovjek se izgubi

sve čezne za jednim

s velikih udaljenosti

uskoro sam prašina

i što je duh niko nije saznao

život

kako da te vežem u svetost

čovjek

koji ne znači jučerašnji dan

samo smo uspomene

radi slobode

crtamo duha kao pticu

jedan

govorim

nisi li onaj cvijet

u njemu sav beskraj

ispred tebe nema ništa

ali mi u mraku

tihi

blagoslovljeni

DragoM