Nosim ravnicu u osjećajima
Nosim stihove, nosim zvuke
sevdalinke svirane u tonovima
tuge i nostalgije
Nosim snove izgubljene
u noćima samoće
Nosim gorčinu u buketima
lucidnost i bezumlje
Nosim suhoću svojih očiju
koje plaču još od djetinjstva
Nosim noći pune mjesečine
Nosim polja suncokreta
Nosim dvorište puno sunca i ptica
Nosim dugu čežnju
Nosim jedan grad ukraden od boli
Nosim malu kuću, okrečenu u bijelo,
na čijim sam stepenicama
učio da vežem pertle na cipelama
Nosim melodiju uspavanke
koja umiruje moje srce
jedan glas bez zvuka
koji kaže :
Tako si veliki i tako mali
živote moj

Sumiko